Cerna Online

Oj rakijo, krvopijo - o odnosu Slavonaca prema alkoholu

Slavonija, bogata i plodna, ravna i vinorodna, pružala je dobre mogućnosti čovjeku koji je živio na toj plodnoj ravnici, da veoma rano započne s uzgojem privrednih kultura od kojih je mogao dobijati alkoholna pića. Vremenom, ta mo­gućnost omogućila mu je razvijanje bogatog spektra slavonskih običaja i obreda, koji su pratili proizvodnju alkoholnih pića, ali i proizvedena alkoholna pića prati­la su mnoge slavonske običaje. Tako je nastao čudan — slavonski odnos prema pijenju alkoholnih pića uvrežujući se tako u svakidašnjicu, ali i infiltrirajući se u sve pore života i rada Slavonca.

Fridrich Wilchelm von Taube u »Opisu Slavonije i Srijema« (1777. g.) navodi: »… Ukoliko su vredniji u sađenju šljiva na čije se prostrane ograđene šume nailazi na sve strane. Potstrek ovoj neobičnoj vrednoći jeste što se od ploda rečenoga voća peče esencija koja je pod imenom rakija ili šljivovica svakodnevno i najomiljenije piće…« »Vinogradom su zasađeni svi brežuljci i niska brda…… Vinogradarstvo je znatno. Postoji bijelo i crno vino. Obje vrste nadmašuju sva njemačka vina; samo su vrlo jaka i žestoka. Ne mogu dugo stojati, valja ih piti dok su mlada.«
(Spiridon Jović u opisu slavonske vojne granice (1835. g.) o gajenju vinove loze, šljiva, te o pijenju alkoholnih pića i alkoholizmu u Slavoniji — govori:
»Ali u čitavoj Granici na veliko se proizvodi samo šljiva. Svaka kuća ima jedan ili više šljivika, koji se od kuće do kuće nižu u čitave šume i ljupko opasuju selo. Ovo voće se gotovo isključivo upotrebljava za proizvodnju rakije. Mnogo hiljada akova godišnje se proizvode i — popije…… Slavonac nastoji da dobije mnogo rakije. Zato je njegova rakija slaba i sadrži malo alkohola, a mogla bi stvarno da se pije umjesto vode, kada zbog naročitog kiselog ukusa meraklijama ne bi bila bljutava. Ali i ovdje se peče bolja rakija, ona namijenjena prodaji, a u svakoj imućnoj kući ima izvanredne šljivovice da bi se njome u datim pri­likama mogao ponuditi pretpostavljeni, ili drugi uvaženi gost«.
»S berbom grožđa u Granici nastaje upravo ona vesela živost kakva obično vlada u svim ostalim vinorodnim krajevima u ovo vrijeme. Pošto su sa ovim nesumnjivo najprijatnijim seljakovim poslom u neku ruku završeni godišnji ra­dovi, očekuje Graničara nekoliko nedjelja kasnije jedan drugi, isto tako prijatan posao — pečenje rakije. Graničari se ovom poslu posvećuju s osobitom ljubav­lju. Domaćin ili inače koji vješt muškarac u porodici, nalazi se neprestano u pe­cari da bi mogao dan i noć opsluživati mjehur. Potrebno je veoma mnogo uzdržlji-vosti da čovjek, kraj poznate sklonosti prema rakiji, na ovom poslu stalno ostane trijezan. Ali peca’ra ne muči ni dosada. Pored toga što se kraj njega neprestano nalaze ukućani i ispituju kvalitet rakije, stalno ga okružuju susjedi i poznanici; ima čak stručnjaka tako zavidnog čula mirisa da oni s jednog kraja sela na drugi mirišu isparavanje kazana za pečenje rakije. Oni se onda onako zapute onamo, raspituju se kako je ponijela ovogodišnja žetva, da li su šljive dovoljno sočne, koliko stane u jedan kazan, i koliko kablova misli da će dobiti dragi susjed, ili brat ili rođak. A kada pecar onda uzme tikvu, pa je napuni još vrućom ra­kijom i pruži je gostu da proba, ovaj se onda kune svim na svijetu da nije došao s takvom namjerom, prazni tikvu uz stalna odbijanja i uvjeravanja da nema više tako dobre rakije u čitavom selu. Odavde se onda ide do drugog kazana gdje se ponavlja ista scena. Svuda se može vidjeti kako ljubitelji rakije posrću zažarena pogleda i nesigurna koraka, pa čak i ženski rod iskorišćava ovu priliku jer kasnije rakija dolazi pod gospodarev nadzor. Rakija se u čuturama, tikvama i loncima u masi razvlači i odnosi, i može se reći da se na ovaj način potroši znatna količina ovoga pića a da nikada nije ni dospjela u burad i podrum.
Zato nije se čuditi što Spiridon Jović (1835. g.) zaključuje: »Teška mana graničara jeste njegova sklonost ka rasipništvu i uživanju u jelu i piću. Gore smo već imali prilike da vidimo da Graničar brzo nalazi povoda da se privede ovoj svojoj omiljenoj sklonosti. Njegova gošćenja odlikuju se još uvijek s klopanjem i neumjerenim uživanjem pića svake vrste, osobito rakije, ali terevenke koje traju više dana, često i nedjelju dana, kakvih je nekad često bilo, sada je zabranio zakon koji će bez sumnje jednom, ako se ovako uporno produži izići kao pobjednik iz borbe protiv navike i strasti«