Cerna Online

Matija Čop: “Volim osjećaj brzine”

Matija Čop rođen je u Vinkovcima 08.06.1987. Osnovnu školu pohađao je u Cerni u O.Š. Matija Antun Reljković. Završio je srednju ekonomsku školu u Vinkovcima, a trenutno studira dizajn interijera na Zagrebačkom sveučilištu.

Matija je prvak Hrvatske na 100, 200, 4×100, 4×400 m, juniorski rekorder Hrvatske na 200 m u dvorani ( 22.11 ) , mlađi juniorski rekorder Hrvatske na 300 m (35.04), trenutno je prvi na seniorskoj listi hrvatske na 200 m ( najbrži Hrvat na 200 ove godine ). Nastupao je na svjetskom juniorskom prvenstvu u Pekingu 2006. godine te ušao u polufinale na 200m – ukupno 22. mjesto u svijetu. Nastupao je na seniorskom kupu Europe 3 puta (Thessaloniki, Zenica i Istanbul). Nedavno smo imali priliku ga gledati na Hažeku, gdje je na 200 m osvojio 5 mjesto. Trenutno je član Atletskog kluba Slavonija Žito Osijek.

Osobni rekordi:

100 m = 10.63
200 m = 21.29
400 m = 49.88 (ml.junior)

Za početak: otkud ti u altetici? Kako je krenulo?

Krenulo je spontano. Zamijetili su me treneri, odnosno moj prvi trener Šarić, i tako je sve krenulo. Bio sam eksplozivan i brz, pa je logično bilo da trčim sprinterske discipline, a i osobno mi je sprint najdraži, kratko traje i nema prostora za greške…oduvijek sam volio osjećaj brzine…

Koji ti je najveći uspjeh do sada?

Svaki put kada idem osobni rekord je najveći uspjeh, probijanje svojih vlastitih granica. Svakako bi još spomenuo i polufinale svjetskog juniorskog prvenstva u Pekingu 2006.godine.U to vrijeme sam trenirao u lošim uvjetima – na šljaci i bez ikakve vitaminizacije – tako da je to bilo nevjerovatno.

Koliko misliš da još imaš mjesta za napredak za poboljšanje svojih rezultata?

Ne znam, to je nešto o čemu ne razmišljam, dovoljno je da znam da mogu napredovati. A koliko? Pokazat će vrijeme.

S obzirom da je u tvojim sprinterskim disciplinama jako teško doći do nekog vrhunskog svjetskog nivoa zbog tamnoputih trkača koji dominiraju – kako gledaš na svoju budućnost u atletici? Nadaš li se probitku na veliku scenu?

Bavim se ovim jer to volim. Istina je da za budućnost na velikoj sceni treba imati tim ljudi koji se brine o tebi. U Hrvatskoj to, nažalost,nije tako, i samo rijetki pojedinci poput Blanke ili Ivane uspijevaju ostvariti pravii put atletske karijere, no nadam se da će se u skoroj budućnosti i to promijeniti…

Atletika je , kako ju i mnogi nazivaju, zaista kraljica sportova – ona je jedan onih sportova u kojima je najteže uspjeti; bogate zemlje imaju vrhunske uvjete i njihovi predstavnici su gotovo uvijek pri vrhu, a tu je još i faktor genetike i podneblja što se najbolje vidi iz primjera Kariba u sprintu ili Kenije i Etiopije u dugoprugaškim disciplinama. Osim toga i konkurencija je paklena, a norme su postavljene visoko i potreban je težak rad da bi ih se ispunilo.

Možemo li se nadati da ćemo te gledati na olimpijadi?

Olimpijada je, naravno, san svakoga sportaša. Ja sam još mlad, norma za olimpijadu je 20.75. Sada trčim 21.29… znači, sve je moguće i realno!!

Može li se u Hrvatskoj živjeti od atletike?

Moguće je, naravno…treba biti vrhunski i onda je sve moguće. Ja trenutno mogu reći da sam zadovoljan svojim tretmanom koji imam u AK Slavonija Žito u Osijeku, za koji nastupam, imam apsolutnu financijsku podršku i zadovoljan sam time. Sada sam u Zagrebu, treniram sa novim trenerom, Sinišom Ergotićem, do sada sam radio u Osijeku (prošle dvije godine) sa Hristom Gergovom, a prije njega u Vinkovcima sa Petrom Klašnjom.

Tko ti je uzor od velikih atletskih zvijezda i zašto?

Nemam uzora. Poštujem sve velike atletičare, sportaše i ljude. No uzora nemam. Imam svoj put.

Kako komentiraš Bolta i njegove podvige u “tvojim” disciplinama?

Bolt je fascinantan mladić, koji dokazuje da je moguće pomicati ljudske granice – pravi čovjek 21. stoljeća….to su fascinantni rezultati koje rijetki ljudi mogu ostvariti

Šta je uopće s tim ljudima s Kariba?

Da, točno je da pojedinim disciplinama godi pojedina klima, tako da sprint najbolje “uspijeva” na Karibima. U to je uložen ogroman trud, a dakako da ulogu imaju i sunce, vrijeme i tehnika koja uvelike pridonosi elitnim sprinterskim disciplinama koje ako nesto ne štima u procesu ne mogu doći do krajnjih granica ljudskih mogućnosti.

Koji su ti hobiji i interesi u slobodno vrijeme?

Volim umjetnost; fotografiju, film, arhitekturu… odlazak u kino. Pročitati nesto, ponekad i odlazak van s frendovima. volim biti “busy”… :-)

Imaš li djevojku?

Zasada ne, jednostavno sam još premlad za OZBILJNE veze… :-)

Kakvu glazbu i filmove voliš?

Od glazbe volim gotovo sve, od klasike (Debussy), do ciganske glazbe.. volim omaru portuondo, bossa novu…Amy Winehouse, Madonnu…Ravela, Bjork, Janis Joplin… Buddha Bar, Thievery Coporation,Jazz…
Film? Volim klasike; Breakfast at Tiffany s, Some like it hot… onda; Moulin rouge, The hours..

Kakvu hranu voliš?.

Jedem gotovo sve… :) i sve volim zaista, volim meksičku i mediteransku kuhinju…

Za kraj, kakvi su planovi za slijedeću godinu?

Slijedeće godine imam Europsko prvenstvo u Kaunasu za što postoje realne šanse da uđem u finale. Imam i univerzijadu, i Mediteranske igre u Pescari.

Popularity: 52% [?]